The Void Forum

Volim neobicne znanosti.
U jednu od njih svakako se ubraja i egzobiologija. Zasto? Pa prije svega sto je to valjda jedina prirodna znanost koja ne zna postoji li uopce predmet njezina proucavanja, znanost koja se gotovo vise temelji na uvjerenju negoli na cinjenicama.

Egzobiologija je zapravo znanost koja se bavi izvanzemaljskim zivotom, a koji je za nas potpuna nepoznanica.
Pitanja na kojima se zasniva su sljedeca:
Postoje li u svemiru i druge civilizacije osim nase?
Koliko ih ima?
Kako izgledaju?
Na sva ta pitanja znanstvenik koji zeli biti egzaktan i ne zeli olako baratati nesigurnim pretpostavkama moze odgovoriti jedino sa: "Ne znam."
Pa cak i na pitanje: "Postoji li izvanzemaljski zivot?" nitko ne moze pouzdano odgovoriti.
Cijeli taj ocean neznanja i nesigurnosti pogodno je tlo za mnoge sanjare kao i za varalice i senzacionaliste raznih vrsta koji gledaju kako bi izvukli sto vecu materijalnu korist od neobrazovanih i naivnih pojedinaca, BUT nasuprot takvim "genijima" postoje i ozbiljni znanstvenici koji s puno kriticnosti i znanja pokusavaju prodrijeti u tajnu izvanzemaljskog zivota.
Nazalost njihovi mnogobrojni radovi ostaju nepoznati siroj javnosti, ne samo zato sto se tiskaju u tesko dostupnim casopisima i knjigama (mada danas zahvaljujuci Internetu uz malo volje i poznavanju engleskog jezika to i ne bi trebalo predstavljati neki problem - problem je zelja intelektualnog angazmana na polju istrazivana i razumijevanja "teskih" stvari - svi mi koristimo princip minimalne energije), nego dobrim dijelom i zbog toga sto im cesto nedostaje senzacionalnosti (da se objavljuju u zutom tisku uz obilje traceva o doticnom doktoru znanosti i njegovim ljubavnim aferama, vjerujem da bi bili poznati i prosjecnoj kucanici koja malo odmori uz takvo stivo izmedu sapunica).

Tko je egzobiolog? On je savrsen primjer strpljiva znanstvenika!
Pokusava li uspostaviti kontakt s civilizacijama u svemiru, moze biti uvjeren da ce prije umrijeti negoli saznati postoje li one ili ne. Nije cak ni siguran da ce njegov trud ikada uroditi nekim plodom.
Postavljate sada sigurno pitanje: "Koja je onda korist od te neobicne znanosti?" (ipak smo mi u dusi jos uvijek aristotelovci koji razmisljaju teleoloski).
U svakom slucaju temeljna pitanja poput:
Sto je zivot? Jesu li nasi kemijski, bioloski i fizikalni zakoni univerzalni u cijelom svemiru ? i pokusaji da se na njih odgovori poticu ne samo razvoj nasih malih sivih stanica (kako bi rekao Poirot) nego i razvoj cjelokupne teorijske znanstvene misli kao i razvoj mnogih tehnickih metoda (koje nadam se nece voditi tome da uniste taj isti zivot kada ga jednom otkrijemo).

U svakom slucaju zanima me vas stav o ovim pitanjima i vjerujete li da je jedino nase "inteligentno" postojanje u svemiru zapravo uzaludno tracenje prostora?

Život u svemiru... nekako gledam na to kao na jedan zanimljiv paradoks, naime, izgledi da mi pronađemo život u svemiru su jednaki onima koji govore da nismo sami u svemiru.

S jedne strane, svemir je prevelik i prekaotičan, tako da je zakon velikih brojeva u korist tvrdnje kako ima još inteligentnog života na nekim drugim planetima, mislim da je čisto matematički gledano, glupo i pretpostavljat kako smo sami. Ali opet, baš zbog njegove veličine nismo u mogućnosti, bilo nedostatkom znanja ili tehnologije, ikada dobiti odgovor na ovo pitanje.

Mislim da ako mali zeleni, sivi, crni, ljubičasti uopće postoje, moramo uzeti u obzir i Fermijev paradoks, jer gledajući na starost svemira, teško da je jedna civilizacija napredovala toliko da ima tehnologiju kako bi s nama stupila u kontakt, a ako je imala onda je moguće da ju je iskoristila za vlastito uništenje.

Ne znam zašto ljudi vole maštati o naprednim civilizacijama koje su toliko znanstveno i inteligentno evoluirale, da više ne poznaju divljaštvo ili nasilje. Takva evolucija moguća je jedino onda kada izumru oni divljački geni koji zapravo teže preživljavanju, očuvanju života i opstanku vrste. Ako postoji takva civilizacija, tada opet moramo pretpostaviti kako je vjerovatno pokorena ili uništena od strane neke druge divljije vrste.

Imas li ti ijednu svijetlu tocku, imalo nekad trunke optimizma???
I nisi li nekad pomislio da si upravo ti svoj vlastiti paradoks?
Vidim da cuci u tebi nepopravljivi antroponesto

Nemaš ni pojma koliko sam puta to čuo do sada

Ali zašto vjerovati u neke "dobre" i "loše" vanzemaljce, sve je to ionako stvar gledišta. Iskreno, sumnjam da igdje u svemiru postoji civilizacija koja poznaje nadsvjetlosnu brzinu, i ako imaju takvu tehnologiju, mi bi njima djelovali isto kao što nama djeluje horda majmuna, glupi i zanimljivi.

Fermijev paradoks mi je nekako bliži i prirodniji nego neke druge teorije.

Bila je jedna serija na Discovery channelu ili na National Geographicu gdje su se znanstvenici okupili i onda objašnjavali gdje bi bila zemlja da nema utjecaja čovjeka. Jeli netko gledao?

Ja vjerujem da vanzemaljci postoje, pa vi kako hoćete inače bi bili sami u svemiru, i slažem se da bi to bilo veeeliko bacanje prostora samo na nas.

Kako znanost objašnjava duhove, please obyzouth daj napiši nešto i o tome, sviđaju mi se tvoji postovi.

Hahaha. Nije li to pomalo očito? To je kao da kažeš, hej ja vjerujem da u ovoj čaši ima vode, jer kad ne bi ona bi bila prazna. Kao što sam rekao, kad je riječ o potrazi za životom u svemiru, treba uzeti i u obzir zakon velikih brojeva, ali i činjenicu da je on već i otkriven. sjeća se itko onih bakterija što su otkrili na Marsu? I one su život.

ma šta vam je, ne postoji u svemiru inteligentnog života. Pogledajte samo ljude. Ako vam je to ikakav primjer inteligentnog života onda smo stvarno u problemima, a ako i ima inteligentnog života, zašto bi oni stupili u kontakt ili nam pomagali kada od toga oni nemaju nikakvu korist? jedino što bi radili jest pravili sebi konkurenciju za vlastito uništavanje (ipak smo mi samo agresvina rasa koja bi se kad tad okrenula na njih). Trenutno je situacija takva da je ljude neisplativo spašavati i da smo osuđeni na vlastitu propast...ili ćemo završiti nešto poput terrana u starcraftu (no bez one svjetle točke)

Vjera u Boga spojiva je s vjerovanjem u izvanzemaljce, prema izjavi vatikanskog astronoma koji misli da možda postoji planet koji nastanjuju bića koja nisu počinila istočni grijeh.

VATIKAN – "Kao astronom, ja vjerujem u Boga koji je stvoritelj svemira", rekao je u razgovoru za vatikanske novine L'Osservatore Romano Jose Gabriel Funes, isusovac koji je direktor vatikanskog opservatorija u Castel Gandolfu, kraj Rima.

"No, premda još nemamo nikakvih dokaza, ne možemo isključiti mogućnost da na drugim planetima ima života", dodaje.

"Kao što na Zemlji postoji puno vrsta živih bića, tako je Bog mogao stvoriti i druga, jednako razumna bića", rekao je Papin astronom. "Zašto ne bismo mogli govoriti o 'braći izvanzemaljcima'. To je i dalje dio kreacije."

Odgovarajući na škakljivo teološko pitanje o istočnome grijehu koje pritišće ljudski rod i o nužnosti otkupljenja koje iz toga proizlazi, isusovac drži da "ako postoje druga razumna bića ne znači da im je otkupljenje potrebno".

"Možda su ostali u punom prijateljstvu sa svojim Stvoriteljem i nisu počinili istočni grijeh", rekao je.

U protivnom, "utjelovljenje (dolazak Krista, Božjeg sina, na Zemlju kako bi otkupio svijet) vrijedi i za njih", ocijenio je, jer je "utjelovljenje sasvim jedinstven događaj".

Ovo je bolesno.

Dal postoje izvanzemaljci? Pa, kao što ste i sami gore zaključili, vjerojatno postoje. Tko zna, možda su nas i gledali i promatrali... Al onda opet, naša je civilizacija bazirana na ratovima i međusobnom kasapljenju, mučenju i ubijanju...možda ih zbog toga nismo vidjeli na Zemlji. Možda su došli do zemlje vidjeli nas kakvi smo i pomislili: "Jebo ovo" i otišli.

'ocemo li krstiti male zelene?

Treba li Crkva slati misionare na planete s inteligentnim bićima u svemiru i vrijedi li za njih otkupljenje po Isusu Kristu ili su oni imali svoju verziju, pita se otac Consolmagno.

Crkveni astronom, isusovac Guy Consolmagno otvorio je pitanje o pokrštavanju izvanzemaljaca, piše Jutarnji list.

Consolmagno dijelom radi u Vatikanskom opservatoriju u Arizoni, a dijelom u onom starijem i slabije opremljenom u papinskoj ljetnoj rezidenciji u Catel Gandolfu.

U izdanju američkog Katoličkog društva istine objavio je džepnu knjigu u kojoj postavlja nekoliko pitanja ključnih za kršćanstvo u slučaju susreta s inteligentnim životom drukčije vrste od ljudskog na Zemlji.

Jutarnji prenosi glavna pitanja koja postavlja Consolmagno:

• Hoće li ljudi znati prepoznati inteligentan život ako naiđu na njega?

• Hoćemo li komunicirati s njime? Treba li uopće pokušati?

• Nasljeđuju li sva inteligentna bića istočni grijeh?

• Vrijedi li otkupljenje po Isusu Kristu za inteligentna bića u svemu svemiru?

• Bi li ostali svjetovi imali svoju verziju Sina Božjeg i Otkupitelja?

• Treba li Crkva slati misionare na planete s izvanzemaljcima?

Ne želim nikoga vrijeđati, svatko ima svoja uvjerenja i svoje stavove, al što se mene tiće crkva se nema šta tu petljati. Čak i da postoje vanzemaljci, neće imati ista uvjerenja, a u ostalome, možda ni nemaju vjeru.
(Tko smo mi da kažemo da svi moraju vjerovati u viša bića???)

"Bog je mrtav" - rekao je