|
Obožavam sve što ima veze s nuklernim ratovima i apokalipsom, a vidim da imate sekciju o znanosti, pa da i ja nešto kažem o tome. Ovo je jedan članak koji sam iskopao na internetu sa jedne poslovne stranice:
Nakon što je britanski list Sunday Times objavio kako Izrael namjerava taktičkim nuklearnim oružjem napasti iranska nuklearna postrojenja, u prvi plan svjetske javnosti izbio je strah od velikog onečišćenja koje bi prouzročio takav napad, a na što su upozorili znanstvenici na nedavno održanom skupu u San Franciscu. Znanstveni skup, koji je okupio brojne svjetske stručnjake, upozorio je kako bi i manji nuklearni sukob mogao izazvati teške globalne posljedice; od desetogodišnje nuklearne zime, uništene poljoprivrede i gospodarstva pa do dramatičnih društvenih promjena. Sudionici su također zaključili da i male bojeve glave, koje bi prema Sunday Timesu mogao koristiti Izrael, mogu izazvati težak udarac po okoliš ako su ciljane na velike populacijske centre. Budući da su krajem prošle godine neke zemlje arapskog svijeta izjavile kako razmišljaju o razvoju svojih nuklearnih programa, a što će dodatno zakomplicirati pokušaje međunarodne zajednice za zaustavljanjem širenja atomskog oružja, prijetnja postaje još veća. Američki i ruski sporazumi o kontroli nuklearnog naoružanja, postignuti još tijekom hladnog rata, rezultirali su smanjenjem broja nuklearnih bojevih glava na trećinu od 1986. godine, ali znanstvenici koji govore o koncepciji nuklearne zime kažu da su moguće brojne regionalne utrke u naoružanju. Donedavno je tek sedam zemalja službeno posjedovalo nuklearno oružje (SAD, Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija, Pakistan i Indija, dok im se ove godine nije pridružila i Sjeverna Koreja. Za Izrael se već dugo smatra da posjeduje oko 200 nuklearnih glava, što je krajem prošle godine neslužbeno potvrdio i premijer Ehud Olmert. Mnoštvo kritika upućuje se i Iranu kojega Zapad optužuje da pod izgovorom razvoja nuklearne energije u civilne svrhe gradi atomsku bombu, što Teheran uporno niječe. Za još 32 zemlje smatra se kako posjeduju plutonij ili uran, potrebne za izradu atomske bombe. Kao da svijet nije dovoljno zabrinut širenjem nuklearnog programa, lideri šest arapskih zemalja Perzijskog zaljeva su krajem 2006. izjavili kako u civilne namjeravaju zajednički razvijati nuklearni program.
Međunarodna agencija za atomsku energiju nedavno je također spomenula da su interes za razvoj nuklearnog programa izrazili i Alžir, Egipat, Maroko i Tunis. Ipak, s obzirom na stanje na Bliskom istoku i rastućoj snazi šijitskog Irana, lako se da zaključiti kako ove dominantno sunitske države razvojem svog nuklearnog programa ne namjeravaju prvenstveno nadoknaditi manjak energije, već parirati Teheranu.Širenjem nuklearnih programa u blisokoistočnoj regiji, jednoj od najnestabilnijih na svijetu, nikako nije dobar predznak za budućnost jer se može postaviti pitanje što ako dođe do njihova međusobnog sukoba. Naravno, pitanje se ne može ograničiti samo na ovu regiju jer su napetosti prisutne i drugdje, kao između Indije i Pakistana, SAD-a i Sjeverne Koreje, Kine i Tajvana te između Japana i Sjeverne Koreje. Znanstvenici su proveli kompjutorske simulacije kako bi došli do odgovora na slična pitanja i predstavili prvi sveobuhvatni pogled na posljedice rata između dvije manje nuklearne sile. “Rezultati studije su iznenađujući”, izjavio je Owen Toon, geofizičar sa Sveučilišta Colorado. “Nuklearni sukobi regionalnih razmjera mogu nanijeti žrtve drugoj strani koje bi brojčano bile usporedive s onima koje su se nekada spominjale u slučaju strateškog napada SSSR-a na SAD." Oblak koji bi nastao takvim sukobom ugrozio bi stanovništvo Zemlje zbog klimatskih promjena i gubitka ozona”, rekao je. Toon i njegovi kolege kažu da kada bi nuklearna oružja manje ubojite snage bila ciljana na središta velikih gradova, izazvala bi sto puta više smrtnih slučajeva i sto puta više dima od požara po kilotoni razorne snage nego mnogo jače nuklearne bombe. Jedna od mogućih katastrofalnih posljedica bila bi globalna ozonska rupa, odnosno gotovo potpun gubitak atmosferskog sloja koji filtrira po ljude štetne ultraljubičaste sunčeve zrake. “Golemi oblak dima nastao bi zbog znatno većih zaliha goriva u velikim gradovima, kao i plastike i drugih zapaljivih materijala”, rekao je Richard Turco sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu dodavši da je ljudsko društvo, zahvaljujući stjecanju različitih faktora - nuklearnoj proliferaciji, migraciji u megagradove, centralizaciji ekonomija unutar tih gradova ... u ovom povijesnom trenutku iznimno ranjivo.
|