vidiš, to je još bolja solucija od ove naše

Da li je istina da čovjek može proći crnu rupu neoštećen?

Svi smo mi izasli iz crne rupe, netko je pri tome imao vise srece, a netko manje
No, salu na stranu, u biti znanstvenici tvrde da ne mozes izaci iz crne rupe, dok ti crvotocine jos i daju neku sansu, kada bi upao u crnu rupu igubili bi svaku matematicku i fizikalnu predodzbu o Kari kakvog smo poznavali, ajd nemoj, postoje i drugi nacini da si zaustavis vrijeme (ionako je vrijeme samo tvorevina uma)

Ali baš bi bilo zgodno da možemo proći!

Mislim da sam načuo i zgodnije stvari, no što je zgodnije od toga da pripadamo iskonskom kaosu koji od nas napravi neštop novo!

hm...evo par ideja što bi bilo zgodnije: napraviti istinski kaos (ma da vjerujem da smo poprilično blizu tome kao rasa, ali dobro), ili da ti postaneš utjelovljene istinskog kaosa (zašto služiti drugima kad drugi mogu služiti tebi )

Mislim da ne. U crnoj rupi staje vrijeme i savija se prostor, i što si bliže centru vrijeme teče sve sporije tako da bio ostao rastegnut nekoliko tisuća godina prije nego bi nestao.

Tako kažu.

a da li je itko to isprobao pa da može potvrditi ili je sve samo rekla, kazala, mi mislimo ovo mi mislimo ono...?

isto tako ja tvrdim da smo mi svi bog, i kad bi se ujedinili i sredili bili bi isto toliko moćni. no s obzirom da se to nikada neće desiti niti će itko to ikada isprobati...ista stvar sa crnom rupom (i nekim drugim fenomenima)

Ja bila u jednoj inacici crne rupe kada su me proglasili mrtvom prije 8 i nest' godina. Ali, cudno mi je bilo sto nisam osjecala nikakav gravitacijski pritisak, bila je tama (ne, nije to bio pakao, nije bilo nikakve vatrice ni rostilja), bilo je kako gore, tako i dolje, bas po Hermesovom ukusu, nije bilo materije - cista energija, plutala sam kao misao bez mase u tom bestezinskom prostoru, sve dok nisu naisli Asterix i Obeliks i odveli me na veeeeeeliku zelenu livadu prosetati uz pricice o poimanju svekolikog smisla i bitka (tada sam prvi put shvatila kako si kad te nadrogiraju; doktori).

Jesmo li mi Bog ili bogovi? Mozda i budemo jednog dana kada jos poradimo na drugim vidovima evolucije i stopimo se svi u jednu misao (kolektivni um)

Ježim se kolektivnih umova, i toga da pripadam kao dio nekog višeg bića itd, Ako mene pitaš to je samo bijedan način tješenja ljudskih strahova, neki povratak djetinjstvu kad se netko brinuo za njih i bla, bla, bla.

Nije mi jasno zašto ljudi uvijek trebaju nekoga kome će robovati? Ono, njihov problem, ali jebote zašto? Svi toliko seru o slobodi, da bi onda opet pali u neki kolektiv i prepustili nekom drugom da razmišlja umjesto njih.

Ok, uzimam pušku i ne odvajam se od nje dok ne budem siguran da vas malih zerglinga ne bude dovoljno mrtvih.

GRGjhjal, jedan um!

Sto je sloboda?
I je li naise poimanje same totalno iluzorno, kada je nas utjecaj toliko isprepleten s drugim ucincima, kako samog drustva u kojem zivis, tako i velebnih mocnika koji drze ovu holografsku projekciju u kojoj postojimo.

Nije li nas pokusaj samostalnog odlucivanja slican butterfly ucinku?

Ne nije. Zato što imaš priliku da se odvojiš tako da razmišljaš drukčije.
Ne moraš djelovati da bi znala. Ne moraš čekati da bi imala.

Jednostavna filozofija naprijed-nazad.

Svako slobodno razmišljanje ne podrazumijeva granice, ako ćeš već tupo pričati o tome, pogledaj sebe i ovaj forum. Ti si pod pravilima ovog foruma, nisi li?

Mozes li se u potpunosti odvojiti, pa cak i od svojih izbora, dijela, misli?
Cisto sumnjam, koliko god tezila jednom takvom obliku nirvane.

Ja sam pod pravilima dokle ja to odlucujem. I opet Okhamova britva.
Ne krsis pravila uglavnom zbog neke sigurnosti, a opet ima nas - drukcijih, kaoticnijih kojima sigurnost predstavlja samo misaonu imenicu.
Ajmo nastavak u kantinu.

Da, ali ako sigurnost je samo misaona imenica onda je tek prava fikcija relativnost tvojih pogleda s kojima ti ne daješ drugima da kreativno izražavaju svoju slobodu namečući im svoje ideale. Tvoje ideje onda spadaju na tri različita pogleda.
1. Kaotično razmišljanje nekoliko trenutaka u kojima hvataš zalet za nekoliko pravilno odigranih karata u svijetu u kojem postoje pravila za koja čak i ti prihvaćaš granice.
2. Ti si jedinstveno biće sposobno prihvatiti granice društva i ideala pa ipak ih skrećeš i ravnaš po svojoj volji koja je izgrađena na osjećajima.
3. Jedinstvenost je izlika.

Kantina?

Već sam tamo!

Thunderdome!