|
Evo, na nagovor jedan stariji post s "onog foruma", od Viktora, tko ga se sjeca:
Kratka povijest vampira.
Ok, s obzirom da zbilja volim čitati o raznim nastranim događajima iz povijesti, bio bi red da i ja nabacim koji post. Pa, da onda pokušam što kraće napisati neke zanimljivosti. Nevjerovatno, iako je većina mitova o vampirima koje danas poznajemo došla upravo iz europe (čemu je najviše dopridonjela katolička crkva), sam mit o noćnim bićima koja piju krv živih, nastao je još u antičkoj perziji i to 600 godina prije Kristovog rođenja. Sve je, navodno počelo kada je nekog čovijeka napala velika zvijer koja mu je htjela popiti krv (ni dan danas se ne zna o kakvoj je zvijeri riječ).
Nešto nakon toga, rođen je mit o Lilith, koja je navodno pila krv Babilonskih beba (također u ranoj židovskoj mitologiji se vodi kao prva Adamova žena koja, je bila izbačena iz knjige postanka, i dan danas postoje zapisi koji to potvrđuju).
Nakon toga, mitovi o noćnim bićima, se dalje šire preko azije, uglavnom preko Indije, Malezije, Polinezije i Kine. Mit o vampirima se čak pojavljuje i kod Azteka i Eskima. Iako, za Azteke vampiri kao takvi nisu bili smatrani «živim mrtvacima», već više božanskim bićima, koji koristili krv mladih (onu koju su popili naravno, da ne bi bilo zabune), radi pročišćavanja zemlje.
Prvi puta, mit o vampirima dolazi u europu preko Grčke, gdje su također bili smatrani božanskim bićima. (nije da se pravim pametan, ali u knjizi «Zlatna Grana», ima mnogo tumačenja o simbolu krvi u religijama, ljudi su ju koristili za mnogo stvari pa čak i prizivanje kiše). Iste božanske ličnosti, Laiame, Strigesi i Empusi, također su poznate i u Rimskoj mitologiji, i to kao krvožedne božice, koje su mogle preuzimati ljudske oblike kako bi lakše zavodile svoje žrtve.
Dolakskom kršćanstva, mnogi od tih mitova su preobraženi u Vještice, Demone i Vampire, iako tada još nisu bili poznati pod tim imenima. (Sorry, zbilja sam zaboravio, kako su ih onda zvali...)
Mit o vampirima je ostao večinom ne promjenjen, sve do 1000 god. Nakon Krista. Tzv. Dark Ages su počeli. U to vrijeme, poznato je, da su neki doktori i starice, koristili djevičansku krv kao lijek (avodno je mogla izlječiti sve bolesti). U isto vrijeme, mnogi leševi su pronađeni netaknuti i neoštećeni unutar grobova, i panika se brzo proširila.
No, to nije ništa u odnosu na paniku i strah koji se proširio tjekom 14. stoljeća. Razlog, je nejerovatno banalan. Sjevero-istočnu europu je zahvatila kuga, najviše Rusiju, Poljsku, Ukrainu, da bi se proširila na Rumuniju. Brzina kojom se kuga širila, bila je stravična. I naravno, mjere predstrožnosti su morale biti praktične, tj. Brze. Tako da bi, većina leševa bila zakopana, bez da bi itko uopće utrošio vremena da provjeri jesu li oboljeli uopće i zbilja umrli (da, upravo tako, većinom je bila riječ o zamrlim osobama koja bi došla k svijesti zakopana pod zemljom). U to vrijeme jeni zabilježeno najviše svjedočanstava, o ustajućim mrtvacima, koji se penju iz grobova. Većina bi umrla na mijestu, na pola puta iz groba, jer bi iskrvarili od ozljeda koje su sami sebi zadali dok su grebali natrag. Negdje oko tog razdoblja se pojavljuje izraz Upir.
Stvari postaju još gore u 15. stoljeću.
Najpoznatiji i jedan od zbilja nastranih slučajeva, povijesno zabilježen, dogodio se u francuskoj. Riječ je o suđenju Gilles de Raisu, bivšem vitezu koji bio pripadnik straže Ivane Orleanske. Navodno je tražio kamen mudrosti u ljudkoj krvi. Ovo i nije ništa toliko čudno, u to vrijeme, mnogi kemičari su tražili kamen mudraca iz ljudskih izlučevina, sam element fosfora je otkriven zagrijavanjem ljudske mokraće itd. Ali, Gilles je za svoje eksperimente pobio oko 200 do 300 dijece, na zbilja okrutne načine. U godinama koje sljede, stoljeća ljudke povijesti su puna ovakvih slučajeva, od Krvave Grofice (već spomenuta Erzsebet Bathory) koja je vjerovala da će ju krv mladih djevojaka pomladiti, do Vlada Tepeša Drakule koji je pio krv svojih žrtava i naučio turke kako zbilja ljude treba nabijati na kolac (Njegovo ime Dracul, zapravo znači Zmaj ili Vrag, onaj nastavak –a znači «sin od»). Drakula je za vrijeme svoje vladavine kao grof, dao poubijati na tisuće ljudi radi svojih užitaka, i time postao legenda zla kao i najveći branitelj svoje zemlje od Osmanlijskog carstva (hehe, čak ima jedna bitka, gdje su Hrvatski vojskovođe ratovali zajedno sa Draculom... ali o tome drugi puta).
Zanimljivo je da se prvi slučaj vampirizma u turskoj pojavio nekih trideset godina nakon ubistva Vlada Dracule, negdje početkom 16. stoljeća. Navodno je taj vampir terorizirao, i ubijao stanovnike Sjonica, zbilja malog sela. Navodno se nikada nije saznalo da li je taj vampir ubijen, ali tragovi njegove krvi se nikako nisu mogli obrisati.
I tako, dok se mit o vampirima širio diljem istočne europe, sam izraz Vampyre, nije potekao iz tih krajeva. Zapravo u originalu je Vanpir, i potječe iz njemačke u 18. stoljeću, gdje su slučajevi vampirizma bili jako česti. Naravno, u to vrijeme Katolička crkva, je nakon spaljivanja heretika u teškim zabitima, prešla na spaljivanje, mačaka, vukova, demona, vragova, vještica i naravno vampira. I ona je jedan od najvećih razloga, zbog kojih poznajemo mit o vampirima u današnjem obliku.
Ali, to je ujedno i razdoblje, kada strah od vampira postaje obično praznovjerje. Krajem 18. stoljeća, seljaci sami smišljaju neke, po meni, zbilja perverzne metode otkrivanja vampira. Kao npr. Mlada djevojka, djevica naravno, bi jahala konja savršeno bijelog ili crnog, pri tome eunuha, kroz groblje. Konj bi tada prepoznao grob vampira i zaustavio se pred njim, nakon čega bi ga vjerovatno uništili.
Dolaskom industrijske revolucije,mijenja se način života preko cijele europe. Ali mit o vampirima još ne umire. Mnogi slučajevi su još uvijek zabilježeni i na našim prostorima. Jedna djevojka, je navodno svoga napadača prepoznala kao čovijeka koji je umro godinu dana ranije, ona sama umrla je 18 dana nakon napada. (Nemam pojma točno gdje se to dogodilo, ali navodno na prostorima bivše Jugoslavije). Ima i jedan slučaj zabilježen u Americi, gdje je pobijena cijela jedna obitelj, čijem je užasu svjedočio najmlađi sin. Koji je do kraja svog života bio uvjeren da mu je porodicu napao vampir. Taj slučaj bio je zabilježen u novinama.
U istom stoljeću rođen je Bram Stoker, koji je napisao već klasični roman o Draculi, biću noći koji se hrani krvlju živih. Klasika. U isto vrijeme, pisane su mnoge pjesme, priče i kazališna djela s tematikom vampirizma. Među tim autorima bili su i Tolstoj (napisao je Upyr-a prva ruska priča o vampiru), Alexandre Dummas, Heinrich Marschner piše svoju operu Vampyr, također i irac Joseph Sheridan Le Fanu piše Cammarillu, djelo koje je definitvno služilo kao inspiracija Bramu Stokeru. Starh od Nosferatua, bića noći širio se sve više i više. Vincenzo Verzeni I sam priznaje kako je ubio dvoje ljudi I popio im krv.
Krajem 19. stoljeća u Rumunjskoj se dogodio najgori zabilježeni slučaj vampirizma odmah pored Kraševa. Oko dvanaest žena je sporo umrlo od stravičnog gubitka krvi, koje je nastupilo nakon misterioznog ugriza. Oko 30 grobova je iskopano i svi leševi su bili probijeni kolcem kroz srce prije nego su ubosjtva prestala. U to vrijeme čak i H.G. Wells piše priču o vampirima.
Početkom 20. stoljeća dolaskom njemog filma, snimljen je prvi film o vampirima «Tajna Kuće br.5», nakon toga «Nosferatu» i ostalo je većinom sve poznato. Ali u svakom slučaju, mit o vampirima, kao bićima noći koji piju ljudksu krv nije prestao ni do danas. Postoje mnoga društva, gotički klubovi, pa čak i LARP zajednice (hehe, ovom nisam mmogao odoljeti), koje uzgajaju mit o ovim bićima.
I za kraj još nekoliko stvari:
Kao prvo ona bolest gdje su ljudi bljedi i ne izlaze na svijetlo, se zove Xeroderma Pigmentosum, i riječ je o alergiji na svijetlo. Skraćeni i popularniji naziv je XP. Postoji nekoliko stupnjeva te bolesti, i mnogi slučajevi rezultiraju smrću. Detaljnije o tome imate opisano u romanu «Iskoristi noć» Deana Koontza.
Sam čovijek može popiti i do pola litre krvi prije nego mu postane muka. Negdje sam čuo glasinu da je i Christian Balke pio dva deci vlastite krvi na dan, kako bi brže izgubio tjelesnu težinu za film Machinist (Nestajanje).
Krv, sama po sebi je vrlo važan simbol u mnogim religijama. Ona se oduvijek smartala izvorom života, njegovom energijom. Zato su mnoga bića koja su crpila životnu energiju svojih žrtava, kasnije preobražena u vampire dolaskom kršćanstva.
Navodno, kada vukodlaci umru, oni postanu vampiri. Još jedan mit iz Crne Šume u Njemačkoj.
Eto, toliko
_________________
I accept chaos. I am not sure that it accepts me.
|
Login
Register
Arcade
FAQ
Search
).takodjer je vlkodlak/vukodlak/vampir cesto puta prvu noc nakon sto je sahranjen i podignut iz groba cesto oplodio svoju zenu, jer je onda jos njegovo sjeme bilo svjeze i jos je imao sjecanja o svom prijasnjem zivotu, tako barem kazu stari.