The Void Forum

Mislite li da je moguce dati znanstveno objasnjenje za razne ekstra psi fenomene poput telepatije i drugih.
Necete vjerovati, ali ima pravih znanstvenika koji to potvrduju, npr:


Profesor Brian Josephson s Cambridgea, dobitnik Nobelove nagrade, oduvijek je strastveno branio paranormalno, i opet je to učinio u New Scientistu od 9. prosinca 2006. godine, u specijalnoj rubrici «Usamljeni glasovi» s intervjuima ili opisima znanstvenika čija mišljenja odstupaju od glavne struje. U jednom intervjuu s Alison George, između ostalog, raspravljao je o svojim gledištima na paranormalno i hladnu fuziju, otkrivši: «Zapravo ima mnogo znanstvenika koji vjeruju da telepatija postoji, ali šute o tome.»

Prof. Josephson je 1973. dobio Nobelovu nagradu za fiziku za istraživanja koja su pokazala kako neki supervodljivi materijali mogu služiti kao ekstremno brzi elektronički prekidači. «Josephsonov spoj», koji ima mnoge znanstvene i tehničke primjene, plod je tih istraživanja. Međutim, od tog vremena Josephson se fokusirao na druge teme, i danas je direktor Projekta sjedinjenja uma i materije Grupe za teoriju o kondenziranoj materiji na Laboratoriju Cavendish u Cambridgeu. Projekt se pretežno bavi pokušajima razumijevanja, s gledišta teorijske fizike, onoga što bi se ugrubo moglo opisati kao «inteligentni procesi u prirodi, povezani s moždanom funkcijom ili nekim drugim prirodnim procesom».

Zanimanje prof. Josephsona za paranormalno, koje potječe iz 1960-ih, dospjelo je u naslove prije 6 godina, kad je on postao jedan od šest dobitnika Nobelove nagrade – od kojih je po jedan bio iz svake kategorije – koje je Kraljevska pošta izabrala da napišu komentare za brošuru uključenu u komemorativni paket sa serijom markica povodom stote godišnjice Nobelove nagrade. Šest autora, koji su bili na glasu kao najveći svjetski mislioci, raspravljali su o svojim disciplinama. Međutim, mnoge je iznenadilo što je prof. Josephson iskoristio priliku da govori o paranormalnom. «Kvantna teorija se danas plodonosno kombinira s teorijama o informacijama i računanju», objasnio je. «Taj napredak mogao bi dovesti do objašnjenja procesa koje konvencionalna znanost još uvijek potpuno ne razumije, kao što je telepatija – područje u kojem je Britanija na samom čelu istraživanja.»


Michael Hanlon je, pišući u to vrijeme (listopad 2001) za Daily Mail, rekao da je jedan drugi fizičar, David Deutsch sa Sveučilišta Oxford, optužio Kraljevsku poštu da joj je prof. Josephson «zamazao oči». Ali Josephson je nepokolebljivo tvrdio da bi neka od čudnih ponašanja subatomskih čestica mogla objasniti velik dio paranormalnog, uključujući telepatiju, viđenje na daljinu i psihokinezu. «Tvrdeći da i sam ima 'određene ograničene' parapsihološke sposobnosti, on kaže da će te moći uvijek biti na rubu ljudskih aktivnosti», napisao je Hanlon.

U svom intervjuu za New Scientist, prof. Josephson otkriva: «Prevladava pretpostavka da ako neka osoba vjeruje u takve stvari, onda njena gledišta nisu vrijedna uzimanja u obzir. Mnogi ljudi su zbog toga postali puni predrasuda prema meni, i pretpostavljaju da ima nešto pogrešno u svemu što radim. Nemam onakvu mrežu podrške kakvu istraživači obično imaju.» On također raspravlja o «patološkom nevjerovanju» kod nekih znanstvenika, čiji se stavovi mogu sažeti u izjavu: «Čak i da je to istina, ne bih vjerovao».

Prof Josephson govorio je protiv mnogih skeptika i njihovih javnih izjava o istraživanju paranormalnog, posebno o «propagandističkim aktivnostima antiparanormalne organizacije CSICOP» i o njihovom istraživanju očiglednih medicinskih dijagnostičkih sposobnosti Nataše Demkine (nisam je, ne morate se bojati ), djevojčice s «rendgenskim očima». CSICOP ju je proglasio neuspješnom zato jer je postigla samo četiri uspjeha od sedam pokušaja. Ali profesor Josephson ističe da je vjerojatnost slučajnog postizanja takvog rezultata manja od dva posto, i «teško da je u skladu s normalnom znanstvenom praksom».

Još jedan od Usamljenih glasova New Scientista bio je Harry Collins, istaknuti istraživački profesor s Fakulteta društvenih znanosti Sveučilišta u Cardiffu, koji je istaknuo da čak ni nakon stotinu godina «nitko nije definitivno dokazao nepostojanje izvanosjetilne percepcije», dodavši: «dapače, prije bi se moglo reći da joj rezultati blago idu u prilog.»

Odakle si iskopala sve to? Zanima me, jer volim čitati o takvim stvarima.

Četiri uspjeha od sedam? Čovječe, pa to su bogami dobri rezultati, pogotovo kad uzmeš u obzir da takvi pokusi obično završavaju s manje od 20% pozitivnih rezultata, čak se i onda poprilično hvale na sva zvona, dok bi netko drugi vidio samo slučajnost.

Telepatija i vanosjetilna percepcija je oduvijek privlačila raznorazne znanstvenike, ali i vojskovođe. Sjeti se samo projekta omega i raznih Himmlerovih istraživanja na području ruba znanosti.

Pa jel nije dokazano da je 34% ljudskog mozga zaduženo samo za vanosjetilnu percepciju,...
Iako ja mislim da mi svi ju ionako koristimo ali u drugom blažem obliku kojeg nam prenosi prostor oko nas. Tragovi u prostoru kao otisci milijuna čestica. Nešto kao pogon u svemiru, i mi ostavljamo trag. Na takav način i reagiraju nam čula koja osjete razliku. Bezrazložnu glavobolju ili neke druge simptome uvijek vežemo uz stvari koje su tu, a ipak naša čula u biti reagiraju na podražaje spremljene u memorijske lokacije prostora.

Zidovi imaju uši. Zato si kontam da o tome neće nikada razmišljati crime scene investigatori, zamisli da istražuješ ubojstvo a oko tebe cijelo vrijeme prostor praktično frca energijom koju kao ni fotone ne osjetiš a ipak je tu.

Polje, vibracije energije, rezoniranje - to bi bila dobra religija, planirala sam o tome piskarati, al' tek iduci vikend

p.s. Ljudi su zaboravila da imaju ta umijeca, previse smo postali komformisti uz ovoliko tahnoloskog napretka

Da slažem !
Što više nas okružuju takozvanim znanjem postajemo gluplji jer htjeli ne htjeli postajemo uvjereni u njihovu religiju. Religiju čovjeka koji sluša, a ne čuje, radi, a sam ne pokazuje napredak, uči, a zaboravlja.

Sve nama to radi sustav koji je namjenjen korupciji svake moguće nade u miješanje ljudskih koncepcija nade u bolje sutra i komercijalizacije osjećaja. Jebeni koglomerati, osjećaš se nekada kao lutka na koncu jer jedeš kada je predviđeno vrijeme za to, spavaš kada je predviđeno vrijeme za to, sereš kada je predviđeno za to.

Već neko vrijeme pozdravljam ljude sa čekić, metla, vodoskok no to nije bunt. Nego dosada, jer protiv 1984. ne možeš. Protiv sustava ne ide, možeš živjeti stalno na rubu i dokazivati bolje sutra, te tako polako tonuti.

Šta, evo monitor mi ošo u kurac, cijeli požutio, još jedan način da meni moja osjetila kažu, otišao si u kurac.

Sudbina čovjeka je da zaboravi tko je, da zaboravi sve načine na koje može proširiti svoje vidike i da jednostavno shvati da treba staviti kibernetički jaram oko svoga vrata i povremeno mekeće oko svoje teške sudbine.
Znate šta dobivate tako, jebene EMO-e. I tako dalje, svaka generacija će sve dalje proživljavati sve veća govna od kapitalizacije sustava.

No zajebi sve to, sva sreća pa sam previše kaotičan da se utopim u prosječno sivilo pa cijelo vrijeme radim nered kud god stignem.
Ljudi kada bi opet vjerovali u svoje instinkte i u sebe počeli bi i osjećati nešto što u njima svima čuči. Sada da li je to vanosjetilna percepecija ili teški alergeni svrab, ne znam!