uuuu...ja imam jednu zanimljivu teoriju koju koristim ujedno kao postanak svemira u svom fatnasy svijetu koji sam svojevremeno vodio do d20 sistemu:
Svemir nije nastao nikakvim praskom niti višim bićem, on je naime bio samo skupina čestica koje su van naše mašte i znanja, koje nikako ne možemo objasniti, nikakvim zakonima ni filozofiranjem u oblicima nama nepojmljivim, svojstvima živih bića i ne žive materije, anti materije i još puno toga neobjašnjivog. Čestice kao takve bijašu kaotične, međusobno se dijelile i sudarale, stvarajući nove, kompleksnije čestice. Tako se svijet eonima "stvarao" i širio. Čestice su se s vremenom grupirale, stvarale neki red unutar kaosa, kaos unutar reda, stvarajući planete, sunca, zvijezde, svemirsku prašinu, crne rupe, druge dimenzije...i nešto nobjašnjivo. Stvaranjem reda, te kaotične čestice su stvarale i samu svijest. Pretjeranjim međusobnim sudaranjem i spajanjem su polako gubile svojstva živih bića i te karateristike počele ujedinjavat po cijelom svemiru, stvorivši tako prvo živo biće, ali nimalo nalik onima kakve mi poznamo danas, nego više u obliku svijesti koja se proteže beskrajima svemira, ujedno je posvuda i nigdje, vidi sve a nitko nju ne vidi. S vremenom je ta svijest preuzela sve "moći" originalnih čestica, a samim time i manipulaciju svim drugim tvarima u svemiru. Nastavila se širiti, a sa njom i svemir rasti, crne rupe nastajući i nove dimenzije se tvoreći.
.
.
.
.
.
mislim da je dalje stereotip koji nema potrebe opisivati i svima je poznat iz onoliko puno pričica u bibliji i teorijama so...this is my 5 lipas
